Bernard Koljaj: Anđeli
Nema mraka u svijetu gdje raj živi i svaki se anđeo tome svijetlu divi. Ne postoji i nema loših misli ni zle krvi i nije sramota biti posljednji ni prvi.
Vječna toplina što obasjava um i srce anđeli to žive dok mi ponekad osjetimo trnce.
U zraku ili šumi na kopnu ili moru mjesec me prati, sa mnom ulazi u zoru, snažnije su sjaji od crnih oblaka sunce koje prži od uzbuđenja ostavlja bez daha.
Na kopnu ili moru u zraku ili šumi anđeli žive život nitko nema potrebe da glumi.
Na moru ili kopnu u šumi ili zraku svi vide samo jednu svjetlost jarku i nitko nema od njih nema na jeziku dlaku.
U šumi ili zraku na moru ili kopnu siguran sam da je tako i čekam da mi anđeli širom vrata otpnu.
Tako zamišljam svoj ulazak u dom gdje nema zidova ni ograda niti lanaca od zlata tamo gdje nema muke već je poštovanje izraz za ta blaga data.
Svjetlost je ono što nam žarko srce vuče i tako anđeli svoju djecu uče, i da imam na sekundu priliku da uđem kroz ta vrata zagrlio bi raj i rekao.
Hvala ti tata, hvala ti tata.
Suzama radosnicama pozdraviti se ne bi htio.
A kada se probudim i ispričam što sam snio samo će nebo znati da sam s anđelima bio, da sam s anđelima bio, da sam s anđelima bio.
I kada ovaj san prođe, kada se probudim tamo i od kuda potječem. Zahvalit ću se opet i na svemu i zauvijek biti vječno zahvalan.
Bernard Koljaj, 29 godina
