Tonka Periša: Moj život kao tolerantna osoba
Ako se pitate zašto se moj naslov zove “MOJ ŽIVOT KAO TOLERANTNA OSOBA“, e pa zato što sam vrlo tolerantna osoba. Naravno, ja sam i izumiteljica. Ja sam tolerantna osoba zato što mi stvarno nije bitno kako netko izgleda, bitno mi je kakvi su. E sad dolazimo do teme zašto sam ja izumiteljica.
Imam dvije stvari, a možda i više. Moji bratić i sestrična imaju 13 godina i svađaju se JAKO PUNO i sad, kakve veze imaju znanstvenici sa tim? Moji bratić i sestrična su se jednom svađali i krenulo je u polaganu tuču. Ja,kao prava izumiteljica skočila sam iiii…uglavnom ništa nisam napravila, ali stavila sam svoju lijevu i desnu ruku između njih i zaustavila ih! I da, to je moj izum…
Moj drugi izum je da svi kada postanu četvrtaši i nadalje, ne brinite se. Izum je kada si četvrti razred, bar u našoj školi Osnovna škola Petra Preradovića, postaneš “klasičar“. Mislim, tako se kod nas zovu ona djeca koja ne idu na boravak i zbog toga znači da trebaš hodati daleko. Mislim, nije teško hodati, ali u redu, nekome je.
E sada kreće priča o djevojčici po imenu Amilija…
Amilija kao devetogodišnjakinja željela je postati izumiteljica. Znala je slagati dosta stvari i bila je odlična i najpametnija devetogodišnjakinja u njenoj cijeloj školi! Amilija je jednom izumila…SAT! Da, vjerovali ili ne Amilija je izumila sat, ljudi joj nisu vjerovali jer kao kako je moguće da djevojčica od 9 godina izumi sat?! Ljudi su joj počeli vjerovati i do ovog dana imamo sat zbog Amilije. Roditelji su joj bili ponosni i vjerujem da još uvijek jesu. Amilija kada se rodila imala je zelene oči i plavu kosu. Amilija je njezine roditelje podsjećala na dijamant i točno zbog toga nazvali su je Amilija. Iako, mislim da se u stvarnosti niti jedan dijamant ne zove Amilija, ali dobro, u ovoj priči postoji.
Amilija je imala najbolju prijateljicu Amelie. Poznavale su se već osam godina. Slična imena…ha…Amilija i Amelie išle su zajedno u jaslice, vrtić i u školu. Do ovog dana još uvijek su bile najbolje prijateljice. Pss…prekidam priču, moja učiteljica Vanja Vukosavić ima najbolju prijateljicu trideset i nešto godina…30 I NEŠTO GODINA!? Oops…Evo nastavljam priču…
Amilija je imala čak 100 satova u svojoj kući. Roditelji joj nisu bili ljuti, već su bili ponosni. No nakon 3 godine puno stvari se promijenilo…Kako je Amelija bila jako jako pametna tako ju je puno škola htjelo za učenicu. Faks, srednje škole i neke druge osnovne škole. Amelija je naravno bila jako sretna što ju je toliko škola htjelo za učenicu, mislim, ipak su te škole teške za proći. No bio je tu jedan problem…Jel se sjećate njene najbolje prijateljice Amelie? E pa Amelie je bila sjajna učenica, no ne toliko sjajna da ju škole žele, a ako bi Amilija htjela ići u te škole morala bi otići od Amelie…a, to je bilo jako teško za Amiliju, jer Amilija i Amelia su bile neodvojive. Nažalost, Amilija je morala otići i otišla je…Amilija je bila jako tužna, ali je znala da je čeka puno uzbudljivih stvari. Kada je Amilija došla u Ameriku na njen faks bila je jako nervozna. Došao je prvi dan škole. Amelija se spremala za faks i pogodite šta je ponijela…Naravno, sliku svoje najbolje prijateljice Amelie. Ušla je u zgradu, i bilo je PUNO ljudi koji su bili stariji od nje. Kada je došla kod svog ormarića sa svojim školskim stvarima vidjela je drugi ormarić pored njenog. Bio je ukrašen kao da ga je djete ukrasilo. Bilo je još jedno dijete koje je bilo pametno poput Amilije. Amilija je uzela njen list na kojem joj pišu svi predmeti i brzo je pogledala je li to dijete bilo na njenoj listi i je, bilo je! Tena Lenov…Amilija čim je svojim očima spazila Tenino ime na papiru odmah je potrčala da ju nađe. Za to vrijeme Tena je također uočila Amilijino ime na papiru i počela ju je tražiti. Jednostavno, osjetile su nekakvu povezanost. Djevojčice su dotrčale jedna drugoj u zagrljaj te su nakon nekoliko vremena postale dobre prijateljice. Išle bi zajedno na svaki od svojih predmeta. No, ne brinite se, Amilija nije zaboravila na Amelie. Još uvijek bi se čula i razgovarala sa njom. Jednog dana kada je bio Božić faks im je dao da odu doma tijekom božićnih praznika. Amilija je pozdravila Tenu i otišla doma. Nakon što je posjetila njezinu cijelu obitelj, otišla je kod njene najbolje prijateljice Amelie. S obzirom da se nisu dugo vidjele nedostajale su jedna drugoj jako jako jako…Praznici su im trajali tri tjedna pa nisu imale puno vremena za druženje. Nakon što su prošla tri tjedna Amilija se morala vratiti na fakultet. Na fakultetu imala je prijateljicu Tenu pa nije bila skroz usamljena, prvi dan škole nakon praznika prošao je odlično. Zabavljali su se i nije bilo teško pošto je bio prvi dan. Kada je dan završio Tena je pozvala Amiliju kod nje doma na druženje i prespavala je kod nje. Drugi dan nije prošao dobro, prvo zato što su zakasnile, drugo bilo je puno teže nego prvi dan na fakultetu. No odjednom Amiliji nije bilo dobro pa je otišla doma, no ništa nije bilo samo je imala gripu koju je bez problema podnosila. Imala je online nastavu i ponekad ju je Tena došla posjetiti za podršku. Nakon što je ta ružna gripa prošla, bila je ok, no tada je Tenu uhvatila gripa i to je njima bilo jako sumnjivo. Imala je visoku temperaturu,kašalj i bol, ipak joj bilo puno gore nego Amiliji.Pila je puno tekućine, čaja i vitamina i svaki dan je bilo sve bolje i bolje, napokon je ta ružna gripa odlazila. Nakon što su se svi okupili postajali su sve bolji i bolji na fakultetu, toliko su bili dobri da su došli do intervjua. I uskoro su postali škola s najdarovitijom djecom u državi. Išli su na razna natjecanja, matematika, povijest, kemija i tako dalje…i uvijek su bili na vrhu. Osjećali su se predivno, kao da mogu osvojiti svijet. Profesorice i profesori su bili jako ponosni na njih.
Fakultet je završio, svi su bili jako tužni što se razdvajaju, ali su opet bili sretni što se vraćaju doma nakon godina i godina školovanja. Kroz sve te godine puno su naučili, sklopili puno prijateljstava, a i nekih malo ružnih stvari koje su ipak brzo zaboravili. Amilija je slijedila svoje snove da bude napokon izumiteljica. Tena je postala glumica, a Amelie je postala novinarka. Amilija je dobila nagradu za najbolji izum ikad. Čitav svijet joj se divi i čestita joj.
I do današnjeg dana, Amilija i Amelie ostale su najbolje prijateljice.
Tonka Periša, 3.c
OŠ Petra Preradovića, Zagreb
Mentorica:Vanja Vukosavić
