Naše priče

Sanja Rotim: Perfektan broj

Nekada davno u svim vrtovima raslo je jedno vrlo čudnovato drvo. Imalo je raznovrsne oblike i nisu postojala dva ista na cijelom svijetu. Raslo je i u hladnim i u toplim krajevima ali nijedan botaničar nije znao reći o kojoj se vrsti radilo i kako se zvalo to drvo. Nije bilo poznato ni to iz kog razloga je nekada njegova krošnja bila jako razgranata a nekada vrlo rijetka sa samo par grana.

Neka od ovih drveća su bila razgranatija u donjem dijelu krošnje nego u gornjem ili obratno, druga više lijevo ili desno.  Jedino drvo te vrste koje je bilo tako lijepo i simetrično pripadalo je obitelji Galić. Svi su se zaustavljali ispred njihova vrta i divili toj dekorativnoj krošnji sa koje je uvijek dopirao cvrkut ptica.

Nakon mnogo godina istraživanja neki znanstvenici su došli do zaključka da se radilo o obiteljskom  stablu. Svaki put kada bi se rodilo dijete u jednoj obitelji na drvetu bi izrasla nova grana a kada bi jedan član obitelji umro grana koja je njega predstavljala bi se osušila ali bi ipak ostala na drvetu. U obitelji Galić se kroz generacije rađalo uvijek troje djece i od svakog opet troje i tako redom.

U toj zemlji živio je kralj sa svojom obitelji. Njegovo obiteljsko stablo nije bilo lijepo, imalo je vrlo rijetku krošnju da se na njemu nisu ni ptice zaustavljale. On je imao samo jednu kćerku i jednog brata koji je bio bez djece.

Pošto su svi pričali s oduševljenjem o obiteljskom stablu obitelji Galić kralj je bio znatiželjan i želio ga vidjeti.

“Naravno da kralj može doći”, rekli su oduševljeno gospođa i gospodin Galić na pitanje kraljevskih sluga mogu li primiti kralja u posjetu.

“Ali mi smo obični ljudi, ne znamo što bismo mu mogli ponuditi”, rekli su zabrinuto.

“Kralja zanima samo vidjeti vaše obiteljsko stablo i ništa više”, objasnile su im sluge.

Tako je jednog dana kralj stigao u svojim kočijama ispred kuće obitelji Galić. Naravno da su za njega njihova kuća i vrt upoređujući ih sa svojim dvorcem izgledali toliko skromno. Ali se izdaleka primjećivala ljepota onog stabla sa svojom razgranatom krošnjom koja se njihala lagano na povjetarcu. Izgledalo je kao da su grane plesali u ritmu vjetra.

“Objasnite mi kako je moguće da imate tako lijepo i simetrično obiteljsko stablo?” upitao ih je kralj ljubazno.

“Vaše Veličanstvo, u mojoj obitelji se kroz generacije rađa troje djece. Na primjer, ja imam dva brata i svaki od njih opet kao i ja ima troje djece i tako redom.”

“Znači Vaša djeca imaju šestero rođaka samo sa Vaše strane?”

“Tako je”, odgovorio je gospodin Galić ponosno.

“Zamislite da moja kćerka, kraljevna Sabrina, nema niti braću ni rođake”, rekao je tužno kralj više sam sebi.

“Žao mi je, Vaše Veličanstvo”, dodao je suosjećajno gospodin Galić.

“Hvala vam na gostoprimstvu, gospodo Galić, moram se vratiti u dvorac. Bio sam samo znatiželjan da vidim vaše obiteljsko stablo o kojem svi pričaju.”

“Doviđenja, Vaše Veličanstvo. Možete doći svaki put kada to želite, bilo bi nam doista drago.”

Tako se zamišljeni kralj vratio u kočijama svojoj kući. Zaustavio se na trenutak pogledati bolje svoj dvorac i vrt. Njegovo obiteljsko stablo mu se sada činilo tako ružno upoređujući ga sa stablom obitelji Galić. Više mu ni njegov dvorac nije izgledao veličanstveno kao prije. Pomislio je da bi ga rado mijenjao za onakvo obiteljsko stablo.

Nakon posjete obitelji Galić kralj je naredio da se pučanstvu da do znanja kako proglašava broj tri perfektnim brojem. Ako to niste znali prije, odatle potječe uzrečica da je broj tri perfektan broj.

Kada su obiteljska stabla počela doticati nebo prestala su rasti u vrtovima. Ali oni koji su ih htjeli imati jednostavno su ih mogli nacrtati na listu papira.

Sanja Rotim

 

 

 

 

Donirajte Udrugu Mlada pera
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori