Ema Ruba: Nesuđena ljubav

Uvijek se sledim od te riječi,

ne znam kako mu to reći.

U knjigu mi je nešto napisao,

no brže bolje to obrisao.

 

Kaže da je pametan i ima dvadeset petica,

a dobio je jedan na ispitu iz čestica.

Kad u rano jutro u školu dođem,

uvijek pored njegovog razreda prođem.

 

U njegovim očima vidim plamen,

a moje srce tvrdo ko’ kamen.

Papiriće na moju stolicu lijepi,

na moj odgovor uvijek strepi.

 

Ni točkica mog srca ne pripada njemu,

kao da kad zbori čujem uvredu nijemu.

Kaže mi da srce kruto kao hrast imam,

kako ne shvaća da zainteresirana nisam!

 

Ema Ruba

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić