Neka bude što deblja jer je plod našeg podneblja

Petra Bartulović: Moj zeleni grad Zagreb

Bok, ja sam Petra i imam 8 godina, a ovo je moja prijateljica Iva i ima 9 godina. Mi volimo naš Zagreb. Ali neki ljudi zagađuju naš zeleni okoliš. To nas  čini tužnima. Dobro, sada ćemo vam ispričati jednu priču o gradu Zagrebu.

Bio je lijep dan. Jedna djevojčica Ivana je stalno jela bombone, a omote od bombona bacala je po okolišu. Pa ju je dječak Ivan upozorio da ne baca smeće po okolišu. Ivana je brzo pokupila omote od bombona i ispričala se Ivanu. Ivan ju je upozorio i rekao da to više ne radi. Ivana se složila i krenula dalje. Od tada ona više ne baca smeće po našem okolišu. Ali Ivana se stalno vozi automobilom. Ivan ju je vidio i rekao u sebi: ako je vidim opet ću je upozoriti. Ivan ju je nakon 2 tjedna sreo i upozorio. Ivana zašto se stalno voziš automobilom? Rekao joj je: bolje da se voziš  tramvajem ili autobusom. Ivana pristane, a Ivan joj kaže da bez zraka ne možemo živjeti, ako ga zagađujemo kada izađemo van udahnuti malo svježeg zraka udahnuli bi zagađeni zrak. Zato moramo čuvati naš zeleni grad Zagreb. Isto tako moramo čuvati sve gradove svijeta, sva sela svijeta i sve države svijeta. Isto tako postoji jedno pravilo o krugu života: ako odsječeš jedno stablo moraš posaditi dva stabla. Ivana se sada vozi sa biciklom, rolama i još mnogo toga.

Ali priča još nije gotova?

Upadne Petra. Da, priča još nije gotova, ali je sada kasno. Pogledaj, koliko je sada sati? Kaže Iva. Joj, 10 je sati, a sutra je škola! Uzvikne Petra. Znači da moramo ići spavati da budemo naspavane. Mirno kaže Iva. A hoćemo li sutra nastaviti priču? Upita Petra. Naravno! Uzvikne Iva. Ali onda se moramo dobro naspavati. Može? Upita Iva. Da, da naravno! Uzvikne Petra sva u sreći. Cure su se ranije probudile pa kad su se spremile odigrale su jednu partiju Monopolya, umjesto da gledaju TV.  Kad su je odigrale ugasile su svijetlo, izašle iz stana, zaključale su vrata i krenule u školu. One su jako voljele svoju školu. Nisu baš voljele praznike zato što nije bilo škole. A i u školi su njihovi dobri prijatelji. Tu su i Martina, Ivona, Rita, Rina, Tija, Mija i još mnogo njih. Petra i Iva došle su iz škole. Odmah su nastavile pričati priču: bila je još jedna djevojčica. Zvala se Lena i nije voljela razvrstavati otpad. Papir je stavljala u zeleni spremnik, staklo je stavljala u plavi spremnik… To je građanima smetalo. Bilo ih je sram. Posebno njena obitelj i rodbina. Roditelji su joj govorili da to ne radi. Da barem postoji robot koji će pokupiti sve iza nas. Upadne Petra razmišljajući o budućnosti. Ona 100% uništava naš zeleni grad Zagreb. Nažalost, da. Udahne Iva. Jadan naš Zagreb i svi gradovi Republike Hrvatske. Petra tužno kaže. Da sam ja u toj priči ja bi je odmah zaustavila. Spremno kaže Iva. Dobro, ali moramo nastaviti priču. Lena je prestala krivo razvrstavati otpad. Ali se stalno vozi s autom, kombijem… Dječak Ivan ju je vidio više puta. Rekao je na glas: joj opet ta Lena! Stalno nešto loše radi prirodi. Kad ti nju zagađuješ prirodu mene srce boli. I sve ljude koji vole naš zeleni grad Zagreb. A oni ljudi koji ne vole naš zeleni grad Zagreb, njih ne boli srce nego samo još više zagađuju naš zeleni grad Zagreb. Da barem više ne postoje ljudi koji zagađuju naš okoliš. Ljutito kaže Iva. Ali, zar to nije prirodna ravnoteža? Upita Petra. Pa, da to je prirodna ravnoteža. Kaže Iva. Hajde, molim te ispričaj ju do kraja! Ubrza Petra. Gdje smo stali? Upita Iva. Aha, dječak Ivan ju je sreo nakon 2 mjeseca na Trgu bana Josipa Jelačića. On joj je rekao da smanji vožnju autom i kombijem. Lena je rekla: može! I taj može je promjenio sve. Lena više hoda i trči nego da se vozi autom.

Od toga dana Ivanu i Lenu primili su u grupu Istraživači. One sad štite naš zeleni grad Zagreb. Od staklenke su napravile vazu za cvijeće.

BUDI I TI ISTRAŽIVAČ I POMOZI NAŠEM ZAGREBU DA I ON POSTANE ZELEN! JER PRIRODA JE SVE!

Petra Bartulović 3.A

OŠ Petar Preradović, Zagreb

Mentorica: Vanja Vukosavić

Donirajte Udrugu Mlada pera
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori