Neka bude što deblja jer je plod našeg podneblja

Ana Boltižar: Dobri prijatelji

Jednog lijepog jesenskog jutra vrijedan dabar je izgradio branu. Umorio se pa je legao ispod stabla. Najednom brana pukne.

„Upomoć! Brana je pukla!“ čuli su se povici.

Ubrzo su stigli svi stanovnici šume.

„Dabre, što se dogodilo?“ upita jež.

Dabar mu odgovori: „Napravio sam branu i legao ispod lijepog hrasta. Odjednom: Kabum! Brana je pukla! Hmmmmmmm!“

Prestrašeni zec ponizno kaže: „Dabre, ja sam legao na tvoju branu da se malo odmorim, nemoj se ljutiti!“

„Znaš li kako ćemo popraviti branu?“, nastavi zec. Dabar nije imao ideju pa je zec nastavio: „Trebamo se svi udružiti kako bi je popravili. Što čekamo? Hajdmo na posao!“

Lisica i medvjed su nosili drva. Vjeverica, vuk i rakun su cijepali drva na manje komade, a zec, dabar i jelen su gradili branu. Svakih pola sata su odmarali. Umorni su krenuli na počinak i dogovorili se kako će sutra završiti s gradnjom. Sljedećeg jutra odmorni i čili završili su branu.

„Prijatelji, puno vam hvala! Bez vas to ne bih mogao učiniti. Kako vam se mogu odužiti?“ upita dabar.

„Ne trebaš se ti nama nikako odužiti. Pa tome služe prijatelji, zar ne?“ zaključe ostale šumske životinje.

Ana Boltižar, 3. razred

OŠ Beletinec, Beletinec

Mentorica: Snježana Martinez

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori