Gabriel Mlinac: Tko stoji iza svakog uspjeha?
Kad zamišljamo uspjeh, često nam napamet padaju lica koja svi prepoznajemo – izumitelji, vođe, sportaši, umjetnici. No, rijetko zastanemo i zapitamo se: tko stoji u njihovoj sjeni, nevidljiv, ali nezamjenjiv?
Zamislimo pekara koji ustaje prije zore kako bi grad zamirisao na svježi kruh. Ljudi dolaze, kupuju, odlaze, rijetko razmišljajući o rukama koje su mjesile tijesto. Bez njega bi dan započinjao praznog želuca. Ili domara u školi, koji rano ujutro otvara vrata i kasno navečer zaključava učionice. Podovi su čisti, svjetla rade, grijanje je uključeno – sve to netko mora održavati.
Učenici i nastavnici možda ga ne primjećuju, ali bez njega škola ne bi bila mjesto za učenje. U kazalištu, reflektori su upereni u glumce, dok iza kulisa tehničari tiho pomiču scenografiju, šaptači sugeriraju tekst, garderobijeri brižno pripremaju kostime. Ako sve ide kako treba, nitko ih ne primijeti – a upravo to znači da su odradili svoj posao besprijekorno.
Na cesti, radnici u fluorescentnim prslucima postavljaju znakove, popravljaju rupe, mijenjaju svjetla na semaforima. Prolazimo kraj njih svaki dan, nestrpljivi u prometu, a ne shvaćamo da bez njih ne bismo ni stigli do odredišta.
I tko je zadnji, ali ne manje važan? Možda osoba na blagajni supermarketa, koja nas pozdravi osmijehom dok skeniramo svoje kupovine, ili poštar koji u kišnom jutru ostavlja pismo u našem sandučiću. Velike priče pišu mali ljudi.
Njihova imena rijetko završe u knjigama, ali bez njih knjige ne bi imale tko tiskati, trgovine ne bi imale tko otvoriti, a gradovi ne bi imali tko održavati. Možda su nevidljivi, ali su svuda oko nas. I svatko od njih nosi komadić uspjeha koji svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo.
Gabriel Mlinac, 4.b razred
Obrtnička i tehnička škola Ogulin
Mentorica: Valentina Ceranić, prof.
