Antonija Pauro: Koko u Puli
“Boli me glava. Pecka me cijelo tijelo… Gdje sam? Tko sam? Sve sam zaboravio”. Ogledao sam se oko sebe. “Ovo
Read More“Boli me glava. Pecka me cijelo tijelo… Gdje sam? Tko sam? Sve sam zaboravio”. Ogledao sam se oko sebe. “Ovo
Read MorePopodne u mjestu brzo trčim i vježbam svoje mišiće, kasnije ću s prijateljem ići na piće. Naći ćemo se
Read MoreU srcu šume, gdje se ptice gnijezde i stvaraju bajkovitu melodiju, na malenom blistavom jezeru, plesali su oni, raskošna bića.
Read MoreTko sam ja? Sjajim li? Ja sam zvijezda, ili to barem želim biti. Polako šećem svijetom, motam se ulicama. Šutke
Read MoreBila ja ponoć. Studen je hujala izvan tople sigurnosti ogromne, u dubokoj šumskoj tami skrivene kuće. Iako je u kući
Read MoreMrak. Kroz prozor vidim brežuljke u tami. Moj spas, moja tiha strast, to su divovi što se uzdižu u svakoj
Read MoreU jednoj velikoj kući živio je jedan dječak koji se zove Marko. Jako je volio jesti sladoled. Danas je odlučio
Read MoreCoraline je jedanaestogodišnja djevojčica. Putuje u novi život, daleko od mjesta u kojem je živjela. Napušta svoje prijatelje. Nesretna je.
Read MoreU polutami, maloj prostoriji, zagušljivoj i skučenoj, obasjanoj samo svjetlošću jedne male svijeće, u zraku pleše, poput vrsnog plesača, plamen,
Read MoreZemlja je biserno more, što noćima jutro zove. Zemlja su beskrajna brda, kuda noga tvoja kroči. Zemlja je pogled
Read More