Erik Humkić: Žablji vijek

Razgovarale dvije žabe,

što je sve u svijetu džabe.

 

Kiša, sunce, oblaci,

prva žaba reče.

Miris cvijeća, lokve,

za mene nema veće sreće.

 

Ljubav i sreća

također se ne plaćaju.

Što ih više daješ,

više ti se vraćaju.

 

Sjetila sam se,

druga žaba veli.

Besplatno se

i zagrljaj dijeli.

 

Zagrljaj je

čudotvorni lijek.

To znam cijeli

svoj žablji vijek.

 

On liječi brigu, tugu

zabrinutost i žalost dugu.

 

Složile se obje žabe

i ugledale rodu.

U tom trenu brzo

skočile u vodu.

 

Erik Humkić, Pula