Nikolina Antić: LUTALICA
Zagrebi noktima po površini
Ružičastim lakom što ti ga je kupio
Usudiš li se dodirnuti jer
Možda sam već sijedi starac
A ti ona ista djevojčica
Što više ne luta po tratinama u
Potrazi za Njim
Vjerojatno si mi skinula osmijeh s lica
Da na sebi nemam boja
A na plećima nosim hladne ulice:
Zaspao bih
Sat na zidu već ti je otkucao
Ali nije još vrijeme da idem
Jer svjetla u sobi ti još gore
A knjiga je odavno sklopljena
I nije vrijeme da skidam cipele
Prerano je da legnem ti pod prozore
Slušam otkucaje novog sutra
I čekam da zagrebeš po površini
Dublje
Ali ja sam ionako povjetarac.
Nikolina Antić, Zagreb
