Dora Kovačević: Sve već miriše na Božić

Stiže nam to doba godine. Došašće. Pa Božić. Najljepše doba godine. Moje omiljeno.

Obožavam taj osjećaj svježeg zimskog jutra. Volim započeti dan molitvom. Kada se probudim rano, u to hladno, prosinačko jutro. A još je ljepše izaći van na ulicu, još prije nego je zora svanula, i vidjeti mnoštvo ljudi koji su se, jednako kao i ja, uputili na zornicu. Tada se vidi koliko nam je to svima važno. I koliko svi mi zapravo volimo Došašće. I Božić. I božićno vrijeme.

Uživam u pjevušenju božićnih pjesama. Mirisu cimeta i kolača koji se širi iz kuhinje. Vrućem čaju kojeg baka kuha. Uživam u cijeloj toj prekrasnoj božićnoj atmosferi koja se posvuda osjeti. Volim to božićno raspoloženje. Svi su nekako sretni. Sve je nekako sretno. Posvuda nasmiješeni ljudi, božićne lampice, božićne jelke, božićni sajmovi… sve nekako postaje radosno. I to me čini sretnom. Božić.

A još je studeni. Vani je studeno. No atmosfera kao da nekako postaje toplija. Vedrija. Božićnija. U zraku se već pomalo osjeti to božićno raspoloženje. Jer stiže nam to vrijeme. Božićno vrijeme. Vrijeme Božića. Već se osjeti taj blagdanski duh, božićni duh. Posvuda. I sve već nekako miriše na Božić.

Dora Kovačević, Bošnjaci

Svaka kuna je itekako značajna!

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: