Marija Ban: O milosti

Čuo sam je u molitvi,

čuo kada sam sklopio oči,

i spustio glavu u tu šarenu vunu.

Pitao sam Ga kako se zove

I vidio kako kroz pšenično polje

Plove i teku hramovi u boji.

Čuo sam kako je spominju,

I ptica, i mjesec, i putnik

I ledena rijeka pod kamenom rukom.

Čuo sam je,

čuo kada je pitala za mene.

Čuo sam za sve ljepote njene,

I strahove koje pod haljinom nosi,

I riječi kojim se od puka štiti.

Pitala Ga je kako se zovem,

Koje su mi boje zatvorene oči

I kojim se putem do mene ide.

Čuo sam o čemu mašta,

Snijeg u prosincu,

I ruke, i oči, i ugodan glas.

Čuo sam je,

Čuo kada je rekla da neće doći.

Marija Ban, Bedekovčina