Domenika Potnik: Lijepa li je

Oči moje drage poput dva su smaragda

kosa joj kao u kneginje kojoj

na svakoj vlasi bijeli biser sija

obrazi rumeni kao proljetne ruže rosom posute

usne joj slatke poput meda

oh lijepa li je

ta ipak savršenstvo nikoga ne krasi

i zao glas moju dragu bije

ta pogledi je prate kada pojavom svojom vitkom među ljudima kroči

vidi je bijedne što se zlo na njezinu mladost sruši

ni oca ni brata da je od zle sudbe brani

ljepša od gospe svake

u ruke grube i stare sudbinom nemilom predana je

najljepša među svima

ljepotica uz zvijer stoji

godine zle sudbe ne usuđuje se ni da broji

neumoljiva sudbina ipak se nad djevojkom smili

i ruku njenu daje onom koji uistinu je  ljubi

smaragdne joj oči opet istim žarom plamte

kad u naručju svoga dragoga drži

sudbinu svoju dokle god je svijeta ovoga i daha u njenim grudima

isprepliće s dragim što toliko ljeta ga ljubi

Domenika Potnik, Zagreb