Irena Batišta: Mjesecu

Nikoga ne viđam više. Zatvorena sam u
svoja četiri zida bez vanjskog dodira i
glasa. Za koga da se brinem kad ne vidim?
Međutim, uljepšat ću se za sam Mjesec i
srediti za Sunce jer trenutno samo oni
zaslužuju moju naklonost i moj lik.
Osvijetlit će me, kao na pozornici, pa ćemo
zaplesati najsavršeniji valcer govoreći jedno
drugome: „Sve je u redu. Ja te vidim.“ Koraci
će nam biti laki, a vapaji tihi. Jer, i njima
nedostaje pozornosti.

Irena Batišta, Zagreb

Donirajte Udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: