Lada Vidaković: Požar u selu

U Africi su postajali sve gori i gori uvjeti za život životinja. Stoga slon odluči pitati rodu kamo ići. “Rodo prijateljice, u džunglama je jako teško preživjeti. Imaš li ideju kamo otići?” “Slavonija!” brzo će roda. Tako sve afričke životinje pođoše za rodom. Došli su u malo selo gdje su ih sve domaće životinje čudno gledale. Taj manjak dobrodošlice potakne ih da potraže novo selo. Samo jedan majmun ostaje u prvome selu. Po cijele je dane jeo banane na drvetu. Domaće životinje neprestano su mu vikale: “Majmune, lijenčino, ništa ne radiš!” Majmun ih nije razumio jer nije znao pričati njihov jezik.

Zbog strašnih suša nekoliko dana kasnije u selu izbije požar. Domaće životinje okruži vatra i oblije ih znoj. “Umrijet ćemo!” poviče koza. Majmun vidjevši to ljuljajući se preko grana ode u selo gdje su bile afričke životinje, te ih zamoli za pomoć. “Slone, devo, brzo pomozite!” vičući reče majmun. Slon, deva i majmun trčeći dođoše u selo gdje su domaće životinje bile u plamenom obruču. Majmun se dosjeti da deva u svojim grbama ima zalihe vode. Slon je surlom poput vatrogasnog šmrka uzeo vodu od deve i ugasio požar. Domaće životinje bile su spašene. U znak zahvalnosti domaće životinje pozvale su afričke životinje iz susjednog sela na seosku gozbu punu obilja.

Od toga su dana oba sela živjela u slozi. Domaće životinje shvatile su da ne treba druge suditi po izgledu.

 

Lada Vidaković, 4.a

OŠ Frana Krste Frankopana, Osijek

 

Donirajte Udrugu Mlada pera
%d blogeri kao ovaj: