Lorena Mihelčić: Čarobne zore

Ptičice skakuću i plešu u šumsko božanstvo

Divlja romantika među drvećem koje tako šumno miluje znatiželjna uha,

Njihove pjesme stvaraju nadu za nove životne zore.

Kao umjetnička slika iza duboka platna,

Skrila se ova podravska idila naša.

 

Ispod plavog neba šumori blagodat prirode

Drava stoji tako mirno, stvarno mirno

Oh, toliko očaravajuće da sam se opet izgubila u vremenu stajavši u zaljevu

U daljini gdje sunčeva zraka leži u harmoniji dravskih biljčica i malenih pjesnika žabica,

zapljesnuše valovi i obraćaju mi se:

Ah pjesniče, čudesna glavo,

ne zaboravi uz veličanstvenost podravine i onu slavonsku stranu!

 

Polja nagovještaj zlatnog sjaja,

jure konji, za moju dušu nema većeg raja.

Livade dar s nebesa,

U podnožju brda igraju se razigrana djeca

Arome borove šume šire se beskrajnim zelenilom

U šumi treperi neznatno svjetlo

Može li to biti slavonska vila što se igra  konjskom grivom?

Iza mene sada šumski bend svira tako snažno

Cvrčci, slavuji, vrapci

Njihove prirodne note rišu moje stihove

Zaista mnoge tajne skriva slavonska ravnica.

 

U centru lijepe Virovitice nazire se dvorac

Kao da se u njega salio dio duge

Znatiželjne poglede mame i brojne fontane

Kao ruže među cvijećem

No moj pogled privuče klupa ispred dvorca

Veličanstven pogled, zora sviće, snijeg pada

A pogled mi se slijeva u srž pjesničkog uma

Ispod velikog brda ugledah knjižnicu

Na okupu moje najdraže stvari,

Moj prekrasni grad i pjesničke čari!

Mjesto gdje se ljube Slavonija i Podravina skriva i park prirode bajni.

Ako me vidiš da stojim i zurim u krajolik

znaj da sam sretan na čarobnom hrvatskom tlu.

Lorena Mihelčić, 3.M

Tehnička škola Virovitica