Amelie Ambruš: Pahuljaste avanture

Modrim nebom pahulje lete

veseli se svako dijete.

Vjetar ih oblikuje i nosi

avanture nove im donosi.

 

Dok se u zraku viju,

veselo se jedna drugoj smiju.

Okreću se, plešu i igraju

tiho i nježno padaju, padaju.

 

Ipak kiša ponekad može

pahulji otopiti dio kože.

 

Tek koji stupanj u oblaku više

za razliku od nje

stvorio je kapi kiše.

 

Žuri se, juri

pahulja mala

kako bi na tlo

prije kiše pala.

 

Znate li djeco da

između zemlje i neba

rodila se svaka pahulja beba.

 

Kada su bile spremne za let

krenule bi u novi svijet.

 

Čitavu noć pahulje bijele

selu, drveću i brijegu

svečanu bi haljinu plele.

 

Žuti mjesec zadovoljno se smijao

dok bi selo sanak snivalo.

 

Jureći iz oblaka prema zemlji

što brže i dalje

niste li znali

da i za pahulje postoje medalje!

 

Jedna je pahulja

tako brza bila

da je brončanu, srebrnu i zlatnu osvojila.

 

No, djeca neka su sretna

to pahulje od svega ipak žele

jer im se ona najviše vesele.

 

A znate li i da se svaka boja

u bijeloj boji skriva?

To zna pahulja kada dugu sniva.

 

Koliko puta gore i dolje

do mile volje

sa zemlje i neba

pahulje putuju?

 

Važno im to nije

jer svaki puta

nešto se novo zbije.

 

Biti jedna uz drugu

u svakoj avanturi

njima se jedino zbog toga

uvijek žuri!

Amelie Ambruš, 13 godina

Karlovac

Ilustracija: Amelie Ambruš