Ema Ruba: Nezaboravno ljetovanje

Prošli tjedan sam išla kod prijatelja u Makarsku. Inače živim u Osijeku i na ljetovanje idemo svake godine. Dva tjedna prije odlaska počela sam odbrojavati dane, pakirati kofer i kupovati novu odjeću baš za tu priliku. Prijatelji kod kojih ćemo odsjesti imaju kćer Klaru i sina Luku. Nisam ih vidjela tri godine pa se jako radujem našem ponovnom susretu. Kada je napokon došao dan odlaska, sjeli smo u auto i krenuli u Makarsku.

Cijeli put sam tapkala nogom o pod, zamišljeno gledala kroz prozor i ispitivala mamu kada ćemo doći. Kada sam napokon ugledala planinu Biokovo, rastegnula sam osmijeh od uha do uha i shvatila da je mojem iščekivanju došao kraj. Parkirali smo pokraj predivne kuće sa pogledom na bistro plavo more. Kada smo ušli u kuću Luka i njegovi roditelji su nas dočekali. Luka je bio tako drukčiji, odrastao. Pojavili su mi se leptirići u trbuhu i zacrvenjela sam se kao rak. Pozvao me u njegovu i Klarinu sobu. Rekao je da je Klara na školskom izletu i da je neće biti tjedan dana. Slegnula sam ramenima i zabuljila se u pod. Rekao je da nema veze što nema Klare i da ćemo se svejedno odlično zabaviti. Sutradan smo išli na more i tamo proveli cijeli dan. Predvečer smo se vratili kući. Bilo nam je dosadno pa me Luka pitao bi li htjela ići brati trešnje sa njim. Rekla sam da da, ali sam se u sebi sva zgrčila i stisnula šake. Izašli smo van i stali pred vrlo visoko drvo puno zrelih i crvenih trešanja. Nepomično sam stajala i gledala u vrh krošnje. Kapljice znoja su mi se skupile po čelu, i Luka je shvatio da nešto nije u redu.

Rekao je da se ne trebam penjati ako se bojim pa se on popeo na prvu granu i ubrao nam nekoliko zrelih trešanja. Nakon par dana morali smo se vratiti natrag u Osijek. Luka me ispratio i predložio mi da i slijedeće ljeto dođemo u Makarsku. Prijedlog prihvaćen!

Ema Ruba
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić