Veronika Košeto: Županski stol u Tinjanu
Bilo je to davno, još u prošlim stoljećima, u mjestu Tinjanu postojao je stol. Bio je tamo dugo vremena i nitko nije znao za njega, ali u to doba, vilenjaci bili su u zavadi s vješticama. Vještice su vladale nebom, a vilenjaci zemljom. Budući da su oni vladali zemljom, vrlo brzo su otkrili stol i odlučili da će se ondje sastati i donositi važne odluke. Samim tim što je taj stol nosio važne odluke, pravilo je bilo da mogu biti tamo samo kad odlučuju nešto bitno. Nije se smjelo sjesti za stol osim tada, a ako bi slučajno sjeo, bio bi proklet.
Ta pobuna trajala je godinama, a vilenjaci su se sve više bojali za kletvu. Nakon pet godina, vješticama je bilo dosta i odluče su prevariti vilenjake. Rekle su da se predaju i da se spuštaju na zemlju. Vilenjaci su bili naivni, a vještice su ih okamenile. Mislile su da je stol sad njihov, ali ga je kletva raznijela.
Prošlo je nekoliko tisuća godina, vještica više nije bilo, a na zemlju su došli patuljci. Za njih je sve ono o pobuni bila samo legenda do jednog trenutka. Došli su do Tinjana koji nitko u tom vremenu više nije mogao naći. Vidjeli su okamenjene vilenjake i stol u komadićima. Bilo ih je malo pa su vrlo lako i brzo sklopili stol u krug i stolce oko njega. Zrake su prštale na sve strane, patuljci su pali na pod. Nakon nekoliko minuta, patuljci su se dignuli i vidjeli odkamenjene vilenjake. Vilenjaci su ih počeli napadati jer nisu nikada vidjeli patuljke. Mislili su da su ih vještice poslale, ali odustali su čim su vidjeli koliko su patuljci mali. Patuljci su im sve objasnili, kako su došli, tko su oni, zašto oni više nisu okamenjeni… Vilenjaci su taj stol nazvali „županski stol” zbog tih važnih odluka. Isto tako su se osjećali dužni patuljcima i predali im stol.
Veronika Košeto
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić
