Lucijan Stojanović: More

Zlatno sunce na zapadu pada,
u trenutku ostajem bez daha.
Sve je kao iz nekog filma,
gledam more kao da se s njim igra.

Za trenutak kao da sam u bajci,
gledao plave oči u svojoj majci.
Vjetar lagano mrsi jedra,
u daljini kao da se s njim igra.

Nebo i more iste su boje,
kao da je zrcalo između njih dvoje.
Otoci koji iz mora vire,
nekada su to planine bile.

I tajne su nam ispod mora skrile,
pala je noć i više nitko ne viče
jer nam more u snu priča priče
dok pijetao ne zakukuriče.

Lucijan Stojanović
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić