Ivona Grginčić: Predvečerje

Plavetnilo neba,

misli mi skreće,

a onda lagano pada gusti mrak.

I tako lutam gradom,

poput izgubljene duše,

ulice duge

nemaju kraj.

I dok grad mirno spava,

na prsima vjetra,

oblaci gusti

mjesecu sakrivaju sjaj.

I srce drhti od sjete,

i osmjeh viri stidljivo,

a ja osjećam se poput

poput djeteta malena.

Eh,

kako li je prekrasna večer u ulici pustoj,

dok lišće žuti.

Šteta samo,

što nema pisca,

da opiše ovu,

magičnu čar,

što u predvečerje jedno

misli mi muti.

Ivona Grginčić, Barilović