Franco Nemo: Stvar
U Gračanima živi strašni, zli muškarac poznat narodu pod imenom Stvar. Odavno on sije strah i trepet među ljudima koji žive u Gračanima, u Markuševcu, centru Zagreba, a i drugdje. Svake bi noći izlazio slaveći noć, pružajući sumnjive usluge, varajući posrnule djevojke i žene, iskorištavajući mladiće i muškarce. Njemu nije bilo dovoljno prevariti, opljačkati, iskoristiti i uzeti ljudima sve materijalno, nego je uživao i u duhovnom mučenju ljudi. Svi su se bojali Stvari, kako su ga nazivali. Činili su sve čega su se mogli sjetiti kako bi ga se riješili, ali uzalud. Međusobno su ga komentirali: „ Izbacili su ga čak i iz Pakla!…Možeš odmah amputirati ruku kojom se rukuješ s njim! Glup je koliko je visok!…“ Na kraju su vlasti ponudile veliku nagradu onome tko nešto dojavi ili pronađe Stvar kako bi ga uhvatili.
Ljudi su se skupili kako bi ga pokušali uhvatiti, no iako su ga danima tražili po svim poznatim lokacijama, od njega ni traga ni glasa, nisu ga uspjeli čak ni vidjeti. Na kraju zaključe da Stvar nosi maske, mijenja aute, živi kod raznih žena, zato ga nisu uspjeli pronaći. Obeshrabreni, upute se Mudroj ženi na Sljemenu, pa joj ispričaše o svojoj nevolji. Ona ih je ljubazno primila i pažljivo saslušala. Kada su završili, reče im kako korijen njihovog problema leži u činjenici da ne razumiju Stvar. Budući da je ona bila pametna žena, obećala je da će istražiti što se može učiniti.
Nakon nekoliko dana, dok su ljudi bili zabavljeni svojim poslom, nad Sljemenom se nadvio crni oblak. Polako se počeo spuštati na zemlju i čim je dotaknuo tlo, raspršio se u blještavu svjetlost. Tada na iznenađenje ljudi, iz nebeske kočije izađe Mudra žena.
„Došla sam vam pomoći“ reče ona, „oko problema kojeg imate sa Stvari. Budući da nitko ne razumije tog stvora, ja ću ga sama potražiti. “ Svi su bili spremni krenuti s Mudrom ženom i pronaći Stvar. Međutim ona reče: „Sada nam treba prekrasna djevojčica i zlatna narukvica ukrašena dijamantima. Napravite narukvicu koja se ne može skinuti s njezine ruke.“ Prošlo je nekoliko dana. Ljudi iz Gračana, Markuševca, centra Zagreba pripremili su narukvicu i stavili je na ruku djevojčice koja je bila siroče bez oca i majke. Mudra žena se nasmije i pođe s djevojčicom u stan gdje je zasigurno boravila Stvar. Pokretom ruke otvori vrata, uđe s djevojčicom i zapovjedi joj da legne u njegov krevet. Kratko joj reče što će reći kad se pojavi Stvar, te zatim ode. Djevojčica legne i zaspe. Mudra žena se sakrije i počne čekati. Prošlo je nekoliko sati i pojavi se Stvar s manjom vrećom ukradenih stvari. Oprezno otključa i uđe u stan. Baš kada je namjeravao odložiti vreću ugleda djevojčicu u krevetu. Ispusti vreću i počne ljutito hodati amo-tamo po sobi. Lomile su ga misli; da li je to nevino malo biće ili ljuti neprijatelj?
Odjednom njegova ljutnja splasne i pretvori se u ljubav, počne pripremati obrok kao da je njegova. Mala djevojčica se probudi, reče da su je poslale dobre vile i počne uživati u hrani i igri sa Stvari. Uskoro se soba orila od smijeha i sreće. Najzad se sve smiri i oni utonu u san. Mudra žena polako, u potpunoj tišini, ode zadovoljna svojim putem. Ujutro su se Stvar i djevojčica opet veselo igrali. Tada stvar spazi da je ona hroma i ima zlatnu narukvicu ukrašenu dijamantima te pomisli: „Tako bogata i lijepa, a hroma!“ Sve ga to učini tužnim. Sve je više volio tu djevojčicu.
„Sve dok Stvar pazi i voli djevojčicu, u Zagrebu će biti sve u redu.“ reče Mudra žena ljudima i ode. Nakon nekoliko mjeseci Mudra žena dođe ponovo u izvidnicu. Ugleda veselu djevojčicu i Stvar. Na njezino veliko iznenađenja Stvar se jako promijenio. Još je uvijek imao ljudsku glavu, no tijelo mu je poprimilo pseći oblik. Iznenađena, Mudra žena krene među ljude pitajući se hoće li joj ljudi vjerovati kad im ispriča što se dogodilo. No, prije nego što je bilo što uspjela izustiti, ljudi su šokirani prepričavali neobičnu priču o tome što se dogodilo nekoliko dana ranije.
„Baka je šetala unuče, ono istrči na ulicu, pred auto. U tom trenu iz grma dojuri neobično stvorenje koje skoči na dijete i spasi ga od auta. Stvorenje je pola čovjek pola pas.“ svi su šaptali.
Prošla su još dva mjeseca. Jedne nedjelje opet ljudi ugledaju kočiju. Kada dodirne tlo, rasprsne se u predivnu svjetlost. Mudra žena izađe iz nje i obrati se ljudima: “Ne bojte se ljudi. Stvar se promijenila, jer je ljubav potpuno promijenila njegovu prirodu. Vi ste postali bolji, jer živite okruženi ljubavlju. Cijeli Gračani i Zagreb će se ispuniti mirom ako nastavite živjeti u ljubavi!“
Mudroj ženi priđe predivan bijeli pas.
Ljudi su šaputali: “To je On, to je Stvar!“ Mudra žena pozva psa u kočiju i zajedno otplove prema suncu.
Franco Nemo, Zagreb
