Tesa Šimunković: Ključ džepnog kraljevstva
Na jednoj staroj polici u neobičnoj seoskoj kućici nalazio se ključ kraljevstva. Kraljevstvo se sakrivalo u jednom sasvim običnom džepu starih poderanih hlača.
Tkanina je napravila tunel kojim si morao proći da bi stigao u to kraljevstvo. A iz mračnog tunela ulazilo se u blještavo džepno kraljevstvo.
U malenom kutu kraljevstva su rasla zlatna stabla sa prelijepim sjajnim voćem. Voće je cijele dane pjevalo i plesalo.
Dva zločesta ledena zmaja promatrala voće su iza ugla. Smislili su plan kako voću pokvariti veselje – željeli su voće zalediti. Koliko god su puhali hladan zrak, snijeg i led prema voću, voće je u ritmu plesa izbjegavalo led. Hladnoća je vladala samo na puteljcima, a kuda bi voće prošlo, led se topio. Dva su se zmaja ljutila i puhala i puhala, ali voće je sve brže plesalo i topilo led. Plesalo je tako dugo, brzo i uporno da su se nakraju otopila i oba zločesta zmaja.
Džepno je kraljevstvo bilo slobodno pa su željeli proslaviti. Otvorili su džepnu kuhinju, a iz nje su istrčali mali brbljavi patuljci kuhari. Živjeli su posvuda u kraljevstvu. Bili su obučeni u šarene košuljice i u male prugaste hlačice.
Oni su cijele dane radili u kraljevskoj kuhinji i vrtu: kuhali su neobična i šašava jela različitih i neobičnih oblika poput kuće, automobila, kreveta, sunca, mjeseca, papuča, različitih životinja i cvijeća, a u vrtu su sadili ružičaste gljive, vitke i plave mrkve, ljubičaste i malene ananase te žute i duguljaste lubenice.
Proslava je trajala dugo u noć, svi su bili sretni što više nema zločestih ledenih zmajeva i hladnog vjetra i leda.
Ali, nitko nije primijetio da iza ugla svijetle ledene oči malog džepnog zmaja koji se sakrio iza stabla pa ga ples nije otopio.
Nikad nećemo saznati što je mali ledeni zmaj učinio, ali ujutro više nije bilo džepnog kraljevstva u starim poderanim hlačama ni ključa na staroj polici seoske kućice.
Tesa Šimunković, 2.r.
OŠ Gornji Mihaljevec
Mentor: Silvija Soldat
