Ilija Petar Sinjeri-Horvat: Zmajček Pozojček i livada Zovje

Jednog lijepog dana na livadi Zovje skupiše se djeca iz Đelekovca. Dogovaraju se što će se igrati.

  • Lovice. –  kaže najmlađa djevojčica Maja.

  • Skrivača ćemo se igrati! – kaže najstariji dječak Branko.

  • Može! – viknuše svi u glas.

Branko počne brojati, a djeca se sakriju. Dinko koji je bio najmlađi od dječaka, sakrio se u grm i počeo hihotati:

  • Hihi! Tu me neće nitko pronaći! – Dinko se ugodno smjestio, i malo zadrijemao. Kad se probudio vidio je oko sebe plave leptire. Gledao je u njih i odlučio malo proviriti iz grma. A kad tamo vidi da više nema društva. Počne plakati. Nešto je šušnulo u grmu. Osluškivao je. Ušao je malo dublje u grm da vidi što je tamo. Nije mogao vjerovati svojim očima. Tamo je sjedio veliki zeleni zmaj. Zmaj se okrene prema njemu i približi mu se.

  • Ja sam Zmajček Pozojček. A tko si ti?

  • Ja sam Dinko.

Zmajček Pozojček je u čudu gledao oko sebe. Sve je vrvjelo leptirima.

  • Kako su čudesni ovi leptiri. Kako se zovu?

  • Znam da ih moj brat Branko zove Plavci, a on će ti ispričati priču o njima. Hajmo ga potražiti, i ostalo moje društvo.

Krenuše tako Dinko i Zmajček Pozojček u potragu za društvom. Našli su ih nedaleko kako sjede uz potok Gliboki.

-Ej društvo, vidite koga sam vam doveo! – reče Dinko.

Sva djeca su širom otvorila oči i usta u čudu! Ajme, pa to je pravi pravcati zmaj!

  • Odakle on ovdje? – pitahu svi u isti glas – Gdje si ga našao?!

  • Tu blizu, u grmu, odmarao se, i divio leptirima. Ti Branko znaš o njima priču, hoćeš li nam je ispričati? – upita ga Dinko.

  • To su Veliki i Zagasiti livadni plavci. Oni vole živjeti na ovim vlažnim livadama.  Tu  raste biljka krvara koja je važna u njihovom razvoju. Znate li kako?

  • Ne znamo. – odgovori Zmajček i ostala djeca.

  • Na cvjetove krvare ženke leptira odlažu jaja, mlade gusjenice  se hrane sokom iz sjemenki. Nakon nekog vremena gusjenice padnu na tlo. Tada čudesno dolaze po njih mravi!  Oni mlade gusjenice odnose s tla u svoje mravinjake. Tamo ih tijekom jeseni, zime i proljeća hrane mravljim ličinkama . U mravinjaku su zaštićene od napadača.  A za uzvrat od njih uzimaju kapljice slatke tekućine koje gusjenice izlučuju, a tu slatkastu tekućinu mravi jako vole. Nakon deset mjeseci, krajem lipnja ili početkom srpnja iz mravinjaka izlaze razvijeni leptiri i lete oko 30 dana godišnje tijekom ljeta,  srpnja i kolovoza.

  • Da li se i dalje hrane mravljim ličinkama? – upita znatiželjno Zmajček.

  • Ne, ne jedu ih više. –  odgovori Branko – Odrasli se leptiri hrane ljekovitom biljkom, krvarom. Njima je u životu baš lijepo, jer većinu života provode sunčajući se i odmarajući se.

Tako je Zmajček Pozojček saznao sve o livadnim plavcima. Odlučio se i on izvaliti na prekrasnu livadu, sunčati se i uživati u ostatku dana.

 

Područje livade u Zovju zaštićeno je 2002. godine na temelju Zakona o zaštiti prirode. I proglašeno je zaštićenim dijelom prirode u kategoriji spomenik prirode. Osim na livadama u Zovju pored Đelekovca, leptiri Plavci uživaju i  na Bedekovićevim grabama u Međimurju pored Čakovca. Moramo ih čuvati, jer su ugrožena vrsta u Europi!

Baš je lijepo biti leptir Plavac!

Ilija Petar Sinjeri-Horvat
OŠ August Šenoa, Zagreb

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: